Igrajmo!

Praznici pred TV ekranom... Novogodišnji program nacionalne televizije vratio nas je u daleke poslijeratne godine. Da je moj pokojni đed živ vjerovatno bi mu neke stvari bile mnogo jasnije nego meni, ali na žalost, nakon gledanja "TV praznika" ostala sam bez odgovora na pitanje da li je to ono o čemu se stalno govori i piše: "država u usponu ka Evropskoj uniji, integracije,globalizacije, FENIKS... Ako je to TO, poći ću na grob svog đeda i prađeda, da im poručim da se ne prevrću, jer je sve ostalo gotovo identično, kako su i oni ostavili za vrijeme njihovih petokratskih borbi...

U gore pomenutoj kući već godinama zuri prazan studio, a školovani glumci i reditelji praznih džepova šetaju ulicama ''ponosno noseći '' svoje zvanje i znanje, dok neki isto to vrijeme troše sjedeći kući, izmišljajući novi vokabular ne bi li bili drugačiji od drugih...

 Kako kaže Trepljev, jedan od glavnih Čehovljevih junaka u komediji od četiri čina ''Galeb'': "A NE ZNAM ZASTO I KOME TO TREBA''.

A ja na sve to pjevam onu Balaševićevu: ''NE MOŽE SAMO DA SE UĐE DA SE
RUŠI TUĐE, LEPO SAM VAM REKAO.... NE LOMITE MI BAGRENJE...''

Idemo dalje...

Ima li veće slobode od slobode riječi, slobode pokreta, slobode mladalačkog bunta, slobode misli, slobode jednakog postojanja..........viknuću još jednom glasno SLOBODAAAAAAAAAA...  Ja sad odlazim u svoju slobodu, u svoje pozorište, na svoju probu... Tamo je najčistiji zrak, ali samo od onog momenta kad čujem poziv ''AKCIJA''... Tu je radost, tu je sloboda, tu je postojanje, a prevashodno, tu je igra... Zato vas sve pozivam na igru, na predstavu Gradskog pozorišta ''INSTANT  SEKSUALNO VASPITANJE''!

Dođite da se "obrazujemo''... Neka igra krene odatle....